Službene stranice općine Tompojevci

Čakovci

Čakovci su naselje koje svoje porijeklo kontinuirano vuku od srednjeg vijeka i u koje papin izaslanik dolazi između 1333. i 1335. dva puta te tu nalazi jaku župu. U dokumentimo 15. stoljeća za Čakovce se koristi naziv Chak, mađarskog porijekla, koje kasnijim koratiziranjem preraste u Čakovce. Sredinom 15. stoljeća mjesto je u vlasništvu vlastelina Bujakovačkih, a kasnije kao i Tompojevci prelazi u posjed Morovićkih ( 1439., 1450. i 1451. ). Sudeći po ostacima stare crkve nekadašnji Čakovci ležali su u gornjem dijelu današnjeg sela. Čakovačko područje do osmanskog prodora bilo je gusto naseljeno, a nakon zauzimanja Srijema 1526. i dolaska pod Osmanlije, selo se raseljava tako da je pred sam odlazak Osmanlija 1715. imalo 8 katoličkih kuća među kojima je jedna obitelj iz Sarajeva. Do osmanskog perioda u sastavu čakovačkog imanja spominju se područna sela: Šamšin, Kendereš i Zombor. Šamšin se zajedno sa Zomborom spominje 1336. godine. Nakon odlaska Osmanlija, Kraljevska komora je u Čakovce počela naseljavati pravoslavne žitelje, koji su došli iz Bosne i Baranje. Godine 1723. u selu je već 30 pravoslavnih kuća, a 1732. podignuta je drvena crkva « Vavadenija Bogorodice «. Crkva je posvećena da bi se 1764. počela graditi zidana. Stanovništvo Čakovaca se iz godine u godinu povećavalo tako da se 1847. brojili 690 žitelja ( 492 rimokatolika, 195 pravoslavnih ); 1880. – 864 žitelja, 1890. – 930 žitelja. Tih godina je sve veće doseljavanje Mađara, tako da je mađarsko društvo « Julijan « otvorilo 1907. godine u Čakovcima pučku školu s mađarskim nastavnim jezikom. Željezničku vezu Čakovci su dobili 1912. kada su spojeni na prugu od Vukovara do Ilače. Godine 1826/28. uz pravoslavnu crkvu sagrađena je crkvica Sv. Joakima i Ane, koja je bila filijala rimokatoličke župe u Berku, koja je u domovinskom ratu teško zapaljena i devastirana. Pravoslavni žitelji u prošlosti su spadali pod parohiju u Novim Banovcima, a nakon toga pod parohiju u Mikluševcima. U Čakovcima je postojala pučka škola.

 

Za vrijeme domovinskog rata devastirano i srušeno: katolička crkva, dom kulture, sportska svlačionica, veterinarska ambulanta, zdravstvena ambulanta, školski stanovi.